Prirodno dobro planina Jelica, u zapadnoj Srbiji je planinska regija oblika grede, zasečene dolinama, iznad kojih su vrhovi prosečne visine 800-900m. Jelica ima dinarski pravac pružanja, severozapad-jugoistok u dužini od 30km, čineći prirodnu granicu između Dragačevske potoline i Čačansko-kraljevačke kotline u krajnjim severoistočnim delovima Starovlaško-raške regije. Pored najvišeg vrha planine Crne stene (929m n.v.), veći vrhovi su: Neboš (894m n.v.), Verinje (874m n.v.), Gradina (849m n.v.), Stjenik (825m n.v.) i Rajački vis (818m n.v.). Područje je složene geološke građe i izgrađeno je od metamorfnih stena i magmatita, kao i od sedimenata mazozojske i kenozojske starosti.
Zahvaljujući specifičnoj geološkoj građi, pedološkom pokrivaču, bogatstvu vode, karakteristikama klime omogućen je opstanak raznovrsnog živog sveta. U florističkom sastavu na Jelici utvrđeno prisustvo 630 vrsta. Ukupno 101 vrsta uživa nacionalni i međunarodni značaj, 6 vrsta se nalazi u kategoriji strogo zaštićenih vrsta, dok je zaštićenih vrsta 65. Iz kategorije zaštićenih vrsta, ukupno 43 vrste nalaze se na Uredbi o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune. Utvrđeno je prisustvo 16 vrsta iz familije orhideja. Od svih vrsta, kao posebne mogle bi se izdvojiti dve strogo zaštićene vrste biljaka Kitaibela vitifolia Willd.-kadivka i Thelypteris palustris Schott-barska paprat. Jelica je nova tačka u rasprostranjenju ove dve vrste, koje se nalaze na Drugoj preliminarnoj crvenoj listi odabranih grupa biljaka, beskičmenjaka, kičmenjaka i gljiva Srbije. Na prostoru Jelice prisutne su još 32 reliktne i 7 endemičnih vrsta.
Značajan deo planine Jelice prekriven je šumskom vegetacijom. Najniži pojas šuma čini hrastov pojas, unutar kog su očuvane termofilne šumske zajednice. To su površine pod klimatogenom šumom hrastova sladuna i cera (Quercetum frainetto-cerris). Na grebenima i međudolinskim kosama nalazi se kitnjakova šuma tipa Quercetum petraea, a u uvalama i na strmim osojnim stranama brdska bukova šuma (Fagetum moesiacae submontanum). Na većim nadmorskim visinama (iznad 800m) brdska bukova šuma prelazi u planinsku bukovu šumu (Fagetum moesiacae montanum). Područje Jelice predstavlja i potencijalno Natura 2000 područje-pSCI „Jelica“ odabrano zbog dva tipa staništa: mezijske šume bukve (91W0) i istočne šume medunca (91AA) na površini preko 50% zaštićenog područja. U šumama Jelice prisutno je oko 60 drvenastih i žbunastih vrsta drveća, a od ukupno 38 vrsta drveća koje su navedene u spisku TBFRA – 14 vrsta je zastupljeno kao reliktne, retke i endemične.
U granicama zaštićenog područja Predeo izuzetnih odlika „Planina Jelica“, i to samo u pojedinačnim vodotocima (kao što su Ježevački potok i Petnička reka), evidentirana je samo 1 vrsta ribe i to potočna mrena (Barbus balcanicus), koja predstavlja vrstu od nacionalnog i međunarodnog značaja. Od ostalih akvatičnih organizama izdvaja se prisustvo potočnog raka (Austropotamobius torrentium) u Ježevačkom potoku, vrste dekapodnog raka koja ima status strogo zaštićene divlje vrste na nacionalnom nivou, a i od međunarodnog je značaja.
Zabeleženo je prisustvo 9 vrsta vodozemaca i 9 vrsta gmizavaca od ukupnog broja vrsta koji žive u Srbiji. Od evidentiranih 18 vrsta, 12 vrsta su strogo zaštićene, dok su 3 zaštićene divlje vrste. Na području planine Jelice najbrojniji predstavnici vodozemaca su daždevnjaci (Salamandra salamandra) i grčke žabe (Rana graeca), nađeni na skoro svim vodotokovima i drugim vodenim staništima.
Od predstavnika faune insekata na planini Jelici evidentirano je 49 vrsta insekata iz redova pravokrilaca (Orthoptera), leptira (Lepidoptera) i tvrdokrilaca (Colepotera), od kojih su 3 vrste strogo zaštićene i 1 zaštićena divlja vrsta koje istovremeno imaju međunarodni značaj.
Na području planine Jelice zabeleženo je ukupno 100 vrsta ptica. Najveći deo evidentiranih vrsta ptica (69) imaju status gnezdarica, dok su ukupno 9 vrsta moguće/verovatne gnezdarice. Najveći broj vrsta ptica na ovom području je strogo zaštićeno i ima nacionalni značaj, a evidentirano je 18 vrsta sa međunarodnim značajem (Dodatak I Direktive o pticama).
Zaštićeno područje stalno ili povremeno nastanjuje oko 40 vrsta sisara, što je manje od polovine vrsta do sada registrovanih na tlu Srbije. Od karakterističnih stepskih vrsta javljaju se poljska voluharica, zec i lasica.
U krečnjačkim stenama razvijeni su oblici reljefa karakteristični za karstne terene. Izdvajaju se prozorac „Stjeničko okno“, pećina sv. Jovana Stjeničkog, Savina pećina, kao i mnogobrojni vidikovci.
Zaštićenom području posebnu vrednost daju zaštićena nepokretna kulturna dobra: spomenik kulture Manastir Stijenik (Banjica, grad Čačak), spomenik kulture od velikog značaja Crkva Svetog Nikole u Ježevici (grad Čačak) i Arheološko nalazište Gradina u Grabu (opština Lučani); kao i arheološki lokaliteti: Crkvine (Banjica, grad Čačak) i Manastir (šuma iznad manastira Stijenik).
